Kako nije nastao novac

Ivan Pernar, osebujna osoba koja je izbila u prvi plan početkom krize u Hrvatskoj, autor je i jedne knjige — Kako je nastao novac (ovdje je PDF).

Knjiga je prilično zbrkana i govori uglavnom o novcu, kamatama, bankama i inflaciji kroz dijaloge i monologe raznih likova. Ukratko, Pernar iznosi svoj stav da je novac zapravo papir koji stvaraju banke, daju ga kao kredit, a traže da im se vrati više nego što su posudile (razlika je kamata).

Budući da je novac monopol banaka, jedini način da se dug (kredit) vrati je da se dio imovine proda banci. Na kraju banke, zapravo njihovi vlasnici, postaju vlasnici svega što postoji. Savršeni plan za vladavinu svijetom.

Postoji mnogo čudnih poluistina u Pernarovoj knjizi, ali bih najprije izdvojio jedan zanimljiv odlomak (bez ikakvih prepravki pravopisa, itd):

"Zamisli neki otok na kojem živi 1000 ljudi koji jedni sa drugima posluju, te
da je njihov ukupan prihod tijekom godine dana bio 10 milijuna kuna. Da bi oni mogli ostvariti te prihode, koliki su morali biti rashodi te iste zajednice?
"
"Pa valjda isto 10 milijuna kuna", odgovorila je Natalija, te dodala "očitao je da ukupan prihod mora biti jednak ukupnim rashodima".

"Upravo se o tome radi", rekao je Ivan te dodao, "zamisli sada da su svi oni bili vrijedni ljudi koji su marljivo radili i stvarali nove vrijednosti, svatko od njih je tijekom te godine dana stvorio neku novu vrijednost i tako se ukupna količina kapitala na otoku povećala. Možeš li to zamisliti?"

"Naravno da mogu", rekla je Natalija. Ivan ju je potom upitao: "Ako su svi marljivo radili i ako su stvorene nove vrijednosti, jesu li svi mogli ostvariti i dobit na kraju godine?" [. . .]

Natalija je konačno odgovorila: "Naravno da nisu! Dobit za jednog člana zajednice, nužno je gubitak za drugog!"
Vidite, Pernarov problem je što vidi samo novac. I to novac koji nekom ostane krajem godine. Recimo, na početku godine imam 10000 kn. Na kraju godine imam opet 10000 kn. Nemam nikakvu "dobit". Nema veze jesam li tokom godine zaradio — i potrošio — milijune i milijune i živio kao car, kupio BMW, slupao ga, pa kupio još dva, sagradio kućerinu, i sad u dvorištu kućerine imam 2 ogromna auta ili sam živio užasno skromno, i nemam ništa. Bitno je samo koliko imam novaca u ruci krajem godine.

Takav Pernarov iskrivljeni pogled nije ekonomija. Nije čak ni računovodstvo, jer se u računovodstvu broji i imovina. To je pogled nekog klinca koji ide u osnovnu školu i smatra da mu roditelji daju samo sitni džeparac, a ne zamjećuje hranu koju jede, odjeću i obuću koju su mu kupili, auto u kojem ga voze.

Pernarov "prihod" je tek novčani, trgovački prihod. No, ako imam par stabala jabuka, i svake godine poberem gomilu jabuka koje mogu pojesti, ili skuhati itd — ne moram ih prodati — i to je prihod, u naturi. Jer imam jabuke, a to je različito od toga da ih nemam. Po Pernaru, tek ako prodam jabuke, imam prihod. Ali ako od novca koji sam dobio prodavajući jabuke kupim auto, prihoda više nema. Pernar ne vidi jabuke. Ni auto. Vidi samo novac, jer je opsjednut novcem, a opsjednut je novcem jer je opsjednut kreditima: krediti se mogu vratiti samo novcem, a ne jabukama.

Dalje, Pernar ne shvaća što je to "nova vrijednost" i "ukupna količina kapitala". Kapital je i ribarska mreža koju je netko sam napravio, nije ju morao kupiti. Nije morao kupiti ni uže, mogao ga je dobiti u zamjenu za jabuke. Uz pomoć mreže može loviti ribu, što prije nije mogao. Mrežu može i prodati. Sve je ovo zdrav razum.

Pernar osim toga ne shvaća da se cijene mijenjaju. Ako novca nema dovoljno, cijene će padati (ne sve cijene, ali u prosjeku hoće). To je problem samo za one koji su u dugovima jer mogu dobiti manje novca za svoj rad i proizvode i trebat će više raditi ili prodati više proizvoda da vrate dug. To će možda dovesti to toga da se "krediti ne mogu vraćati":
Natalija se nadovezala: "Ljudi u svakodnevnom životu vide da se krediti ne mogu vraćati, da nemaju dovoljno novca niti za najosnovnije potrebe i da se moraju zaduživati kako bi mogli preživjeti iz mjeseca u mjesec, pa ipak nikada ne dovode u pitanje način na koji financijski sustav funkcionira."
Ovo je tipična poluistina. Ljudi vide... koji ljudi? Nažalost, istina je da dosta ljudi ne može vratiti svoj dug, ali nikako većina. Gomila kredita se zapravo sasvim uredno otplaćuje i na kraju otplati, bez dizanja novih kredita (recimo, krediti za stan).

Rješenje ovog "problema" je jednostavno — država treba tiskati novac. Država ne smije stajati sa strane, a centralna, odnosno narodna banka ne smije biti "mjenjačnica", tj. tek izdavati kune u zamjenu za eure, jer su euri isto "dug". Taj novi novac će nekako naći put do tih siromašnih ljudi (kako? kao pomoć?) i oni će moći vratiti svoje dugove. Inače se dugovi ne mogu nikad vratiti:
unutar trenutnog financijskog sustava, bez obzira na to koliko vi radili i stvarali  novih vrijednosti, dug ne ćete moći vratiti  jer se novac u bilo kojem obliku ne umnaža.
Pa kako onda ipak neki ljudi uspiju vratiti dugove? Pernar na ovo nema odgovor. Nema ni odgovor na to kako zapravo nastaju nove vrijednosti, i zapravo ni ne zna što je to "vrijednost".

Pernar je dobar dio argumentacije i dio teksta preuzeo od Larryja Hannigana i njegovog The Earth Plus 5%. Već je Hannigan napravio gomilu logičkih grešaka, a Pernar uopće nije razmišljao o tome što Hannigan piše i koliko to drži vodu. Hannigan počinje s potpuno utopijskom zajednicom koja živi sretno, u kojoj nema novca, s malom vladom koja samo brine o tome da se prava ljudi ne krše.

Takva zajednica nije nikad postojala: novac postoji već tisućama godina, a veći dio tog vremena vlasti uopće nije zanimalo krši li netko prava nekog malog seljaka, budući da nekakvih prava i nije bilo.

U Hanniganovoj priči, odjednom se u toj zajednici pojavljuje novac — uvodi ga bankar s planom osvajanja vlasti. U tome uspijeva, budući da daje kredite s kamatama od 5%, a jedini ima pravo tiskanja novca. Jedini način da se uopće dođe do novca je da se uzme kredit. Ljudi su oduševljeni tom idejom — opet prilično nerealno. Zašto bi netko bio oduševljen takvom idejom?

Osim toga, Hanniganov bankar ništa ne kupuje, ne možete prodati bankaru kokoši i jaja i s tim novcem vratiti kredit. Bankar je, čini se, iz neke druge dimenzije. Nema ni konkurencije, nitko se ne sjeti da bi mogao tiskati svoj novac i davati kredite s kamatom od 4% te tako preoteti posao prvom bankaru...

Na kraju Hanniganovog teksta su nekakve aluzije na Bank of England. No Hannigan izokreće priču, jer je ulagača u Banku bilo puno, kamata je stvarno bila 8%, ali se isplaćivala ulagačima — radilo se o državnom dugu koje su pojedinci i firme posudili državi. Država je od tog novca financirala mornaricu itd. Engleska ne samo da nije propala, već je postala najbogatija država na svijetu, a njeni stanovnici u prosjeku najbogatiji ili među najbogatijima!

Zajedno na rubu

Među najnevjerojatnijim pokretima koji (nadajmo se) nemaju nikakvu šansu da dođu blizu vlasti, nakon Pernarovog "Saveza za promjene" pojavio se pokret "Zajedno", koga vode Dinko Bartulović i Karino Hromin Sturm.

Nevjerojatno je da njihova stranica na Facebooku ima preko 60 tisuća članova! Kad malo proučimo što nude, bit će još nevjerojatnije... Na portalu dnevno.hr (a gdje drugdje?) je mr. sci. Hromin Sturm iznio dijelove "strategije", koja je detaljnije opisana na njihovoj web stranici:

"plaće običnog radnika će biti 15.000 kn, a ostalima i više prema stručnosti i radnom mjestu."
"penzije minimalno 10.000 kn, da mogu dostojanstveno živjeti, a ne kopati po smeću"
"Vanjskog zaduživanja više neće biti, i dug će se vratiti u roku od 3-5 godina."
"NEZAPOSLENOST (380.000) će nestati"

O toj strategiji postoji i lijepa ilustracija:

Pokret Zajedno - strategija (klik za punu veličinu)

Doduše, nije baš jasno kako. No, g. Hromin Sturm je 2005. objavio strategiju, kako se lijepo može vidjeti u raspravi sa samim g. Bartulovićem na Forum.hr-u:

"Vizija Hrvatske od 100 milijardi $ bruto društvenog proizvoda, rađena prema programu Društveno ekonomskog inženjeringa, Algoritma kapitala i razvoja velikog, srednjeg, malog poduzetništva i svih oblika kooperacija, obrađena je u sklopu: Znanstveno istraživačkog projekta ,Razvitak Hrvatske između autopoiesisa i alopoiesisa", koji se vodi pod vodstvom profesora dr. Ante Lauca na Osječkom Ekonomskom Fakultetu..." Iz Strategije (PDF)

Dakle, radi se o nečemu što je razvijeno na Ekonomskom fakultetu u Osijeku? U ovom trenutku stvari postaju vrlo zanimljive, ako malo proučimo projekte prof. Ante Lauca koji radi u Osijeku. Između ostaloga, njegov projekt br. 0010012, pod naslovom "Razvitak Hrvatske između autopoiesisa i alopiesisa", spomenut u "strategiji" g. Hromin Sturma je dijelom financirala država. Suradnika i konzultanata ima dosta, a mnogi rezultati projekta se mogu skinuti s bib.irb.hr.

Naći ćete 7 knjiga, poglavlja u nekim knjigama, radove, ali i dva patenta. Jedna od knjiga je "Algoritam kapitala" Vladimira Vugrina, koju možete i skinuti i pročitati (kliknite na link na nazivu). To je ta magična knjiga koja nudi program gospodarskog oporavka. Doduše, iako se knjiga može besplatno skinuti s interneta (u tiskanom obliku ju je 2003. objavila "Hrvatska udruga žrtava pretvorbe") knjigu nije lako shvatiti. Evo jednog karakterističnog odlomka:

"Da bi se, naime, neka vrijednost mogla ponuditi na tržištu, nju najprije treba stvoriti, što se plaćanjem potvrđuje stvaraocu, pa tek nakon toga tržište plaćanjem u novcu ponuđenu vrijednost potvrđuje poduzeću – a višak vrijednosti ostvaren je samo ako je cijena robe veća od ponuđene vrijednosti."

Knjiga je jako teška za čitanje, stalno imate osjećaj da čitate nešto što nema početka ni kraja. No ipak se mogu izvući neki zaključci. Prvo, autor smatra da je Narodna banka "financijer" i to jednostavno – tiskanjem novca (to se nigdje ne kaže izričito, doduše). Na primjer, kako će država osigurati da gospodarstvo ima dovoljno posla?

"Da bi takvih poduzetničkih poslova bilo što više, država na razne načine otvara brojne javne radove za koje su jedini uvjet kvalitetni idejni i izvedbeni projekti te prijavljena glavnica poduzeća kojom se ulazi u izvršenje projekta." (str. 130)

Odakle novac za plaćanje radova — ne kaže se, odnosno možda nisam uspio naći. No što s nezaposlenima, umirovljenicima? Autor predviđa da svaki poduzetnik mora imati profit od minimalno 6% (jer je to tzv. "eskontna stopa", tj. tu stopu daje Narodna banka) a budući da je minimalni osnovni kapital 20 tisuća kn, dovoljno je da zaradite 1200 kn godišnje (6% od 20 000), odnosno 100 kn mjesečno. Prema tome, svaki umirovljenik koji skupi 200 plastičnih boca mjesečno (to je samo 7 dnevno, valjda možete skupiti toliko!) postaje "poduzetnik" (ali što je s obećanjem da umirovljenici neće "kopati po smeću"?).

Tako trebamo tumačiti i tablicu na str. 205 "Državni proračun dodane vrijednosti". Prije uvođenja "algoritma kapitala" (tj. "pretvorbe") bilo je 400 tisuća nezaposlenih i milijun umirovljenika, a nakon toga tek jedna četvrtina nezaposlenih i polovina broja umirovljenika! Čarobno! Svi rade, ako ništa drugo — kopaju po smeću. Postali smo kao neke afričke zemlje – umirovljenika nema, svi rade, uključujući i najstarije, doduše, mnogi su gladni ali to je drugi problem.

Vjerojatno sam jedan od rijetkih koji je uspio pročitati bar jedan dio knjige Algoritam kapitala. Riječ je o 250 stranica ispunjenih neprestanim tupljenjem o kontnim planovima, načinima knjiženja, knjigovodstvenim bilancama, primjerima obračuna kamata i poreza i drugim užasno nebitnim stvarima, odnosno bitnim – ako ste knjigovođa. Po autoru, najbitnije je knjigovodstvo, ono je ključ gospodarskog razvoja.

Ako vam se ovo čini na rubu znanosti, pa i malo preko, na stranici projekta prof. Lauca se nalazi i "znanstvena" knjiga iz područja "ekonomije" nazvana Ale(O)luja, koja zapravo sadrži rasprave s internetskog foruma Ekonomskog fakulteta u Osijeku, u čijem predgovoru doslovno piše (svi citati su bez ikakvih prepravki pravopisa i sl.):

"Ova knjiga otvara ta pitanja (Da li je moguća Sveta Hrvatska, da li želimo kristocentričnu ekonomiju i pravo, što nam je činiti sa Zvonimirovom kletvom itd.) a knjiga je zamišljena kao uvod u dublji, širi i dalekosežniji DIJALOG."

Sam prof. Lauc objašnjava kako je počelo njegovo proučavanje "autopoiesisa" i koji su motivi za "znanstvenu" knjigu Ale(O)luja:

"Sa koautoricom objavio sam knjigu ALE(O)LUJA, gdje izvodimo u raspravi sa mojim studentima ekonomije tu trajektoriju. To sam otkrio u SAD 1998. gledajući stotine njihovih tv stanica gdje se izmjenjuju tri teme (seks, smrt i Bog). Iz prve i druge se nikako ne može „evoluciono“ izvesti treće i Freud kao ateista ostao je na prvo dvoje i značajno zatvorio šansu na spajanje erosa i Boga, te svi mi (manje ili više) lutamo teorijski i praktički između zemaljske ljubavi i smrti. Papa Benedikt XVI nam je svojom prvom enciklikom BOG JE LJUBAV verificirao to otkriće, ali za sada malo tko od mojih (bottom up) i njegovih (top down) saznanja ima teorijske i praktične koristi." (Izvor)

U projektu prof. Lauca su objavljeni i drugi zanimljivi radovi. Tako ima i nekoliko "videokonferencija" (video-snimki) pod naslovima:

• Nominacija banjolučkog biskupa mons. dr. Franje Komarice za Nobelovu nagradu za mir za 2004.g.
• Strategija razvoja RH – vizija RH od 100 mlrd USD GNP-a ulaganjem u ljude,
• "Global Autopoietic University" – spajanje vjere i znanosti u duhu enciklike "Fides et Ratio"

No najzanimljivije su "ekspertize" koje su također sastavni dio projekta, a koje su valjda pisali "eksperti". Jedan od njih je Marko Francišković, koji u "ekspertizi" "Program nacionalnog opstanka" opisuje potrebu za promjenom vlasti i kao prve korake nove vlasti navodi:

"Kao prva odredba ima se bez obzira na sve okolnosti objaviti i početi trenutno sprovoditi sljedeća uredba o provođenju sljedećih mjera:

- uvođenje izvanrednog stanja u zemlji
- uvođenje radne obveze za cijelo pučanstvo
- raspuštanje Sabora, svih skupštinskih tijela i imenovanje povjerenika
- zabrana rada političkih stranaka, masonskih loža i svih pripadajućih organizacija (Rotary, Lions i sl.), tajnih društava i sekti
- zatvaranje granice da bi se onemogućio bijeg odgovornih za izdaju nacije i pljačkanje nacionalnog bogatstva
- uspostava radnih logora u kojima će osuđeni izdajnici, pljačkaši i svi ostali prijestupnici odraditi svoj dug naciji"

Radit će se o apsolutnoj diktaturi jednog vladara:

"Sve ostale varijante u kojima se vladaru na čelu države uskraćuju bilo kakvi oblici apsolutističke vlasti dovode do razvodnjavanja djelotvornosti programa i samim time do neuspjeha u uspješnom provođenju istoga. Jedino apsolutistička vlast jednog pojedinca može osigurati državnu djelotvornost i ostvarivanje bilo kakvog zacrtanog cilja."

Nema dobrih vijesti ni za ljubitelje referenduma i "izravne demokracije":

"Nebulozni princip da se izjašnjavanjem mase, kolektiva, dobivaju najbolji odgovori, najbolja rješenja jednostavno nema nikakve osnove i služi obmanjivanju neuke svjetine za korist judeo-masonskih manipulatora koji su to i nametnuli."

Autor smatra da smo po utjecajem globalne "judeo-masonske" urote:

"Kroz paukovu mrežu koja je obuhvatila globus judeo-masonska vrhuška upravlja procesima onako kako je sugerirano sotonskom inspiracijom."

Čisto da ne bude zabune, Francišković objašnjava se i kakav je problem sa Židovima:

"Židov je povezan sa svojim sunarodnjacima mrežom koja se podvukla pod okriljem religije, a koja je bila samo paravan za organiziranje države u državi."

Cijela povijest globalne "judeo-masonske" urote je objašnjena na više od 100 stranica, pa ako se nekom da čitati...

Slijedi i nekoliko "ekspertiza" Petra Bosnića (koji se ponegdje zove i Petrus), kao što su "Antinomija" na pet stranica, ili "Hrvatski testament", iz koga izdvajam dio uvoda:

"Zahvalnost za publiciranje ove brošure čitatelji duguju Dr. Antunu Laucu iz Osijeka i ing. Dubravku Filipcu iz Samobora, a krivnju za njen nastanak, izgled, stil pisanja, sintaktičke i ortografske greške preuzimam ja, osobno, Petar Bosnić Petrus. [. . .] Hrvatski testament, odnosno njegov teskt sadrži tek dio onoga što današnja Hrvatska ostavlja budućim generacijama čovječanstva. Ostali dio te ostavštine možete naći u nekim drugim mojim knjigama. To je, naravno, šala, ali, nažalost, i istina, jer jedino sam ja, u cijeloj Hrvatskoj a možda i u cijelom suvremenom svijetu dao takve priloge razvoju sociologije i politologije, historiologije, a i tehnologije, dakle, takve doprinose kakvi ljudskoj vrsti mogu poslužiti kao neka od neophodnih, ključnih stredstava za ostvarivanje njenih vitalnih interesa."

Na kraju projekta prof. Lauca se nalaze i dva patenta – jedan od njih je "uzgonski motor". Vjerojatno bi od njega Hrvatska dobivala struju. Ako pogledate tekst "patenta", vidjet ćete da se sastoji od jedne stranice teksta, bez ikakvog opisa, shema, ičeg korisnog...

Ako vam se čini da je riječ o marginalnim (politički, znanstveno, utjecajno) pojedincima na čije radove i teorije nema smisla trošiti vremena – u pravu ste. Žena je na putu, a meni je dosadno.

Gospodin Francišković, ekipa iz Hrvatske europske stranke, i slični su lijepo prikazani u članku u Jutarnjem. Akcija za bolju Hrvatsku je tu negdje. Dakako, sa stranice Hrvatske europske stranke se može skinuti i knjiga Algoritam kapitala...

No nije mi jasno odakle tih 60 000 ljudi na stranici na Facebooku. Više nego "U ime obitelji", na primjer.

Nije mi jasno kako se Lauc s ekipom (uključujući i Pernara!) poziva na razgovore o budućnosti Hrvatske, gdje su im sugovornici ljudi iz Agencije za mobilnost i programe EU i drugih ipak ozbiljnih institucija?

I nije mi jasno zašto bi predsjednik primio ljude iz Zajedno, i zašto bi nakon toga njihova Facebook stranica bila "cenzurirana" i "srušena", kako to tvrdi (opet!) dnevno.hr:

"Kako doznajemo od osnivača pokreta Dinka Bartulovića, stranica je prestala funkcionirati u srijedu oko 15 sati, samo osam minuta nakon što je predsjednik pokreta i stranke mr.sci Karino Hromin Sturm objavio svoj proglas i nakon posjeta predsjedniku Josipoviću. U tom trenutku imala je impozantnih 62.200 članova."

I nije mi jasno zašto Laucov "ekspert", Petar Bosnić Petrus, nije ostao na svom starom području interesa, u sklopu prethodnog projekta prof. Lauca (010004), objavljenom u radu "Levitacija, antigravitacija i gravifugalna letjelica" čiji je sažetak doslovno:

"Autor na poznatim fizikalnim principima izvodi tehnološku mogućnost međuplanetarne letilice. Model traži eksperimentalnu verifikaciju kako bi se razbile alopoietičke paradigme u našim znanstvenicima, privrednicima i političarima. Možda eksperiment potvrdi skepsu naše javnosti, ali je nedopustivo ignorirati stvaralački doprinos, koji u alternativnim svjetskim centrima ima visoki ugled. Odnos okoline prema Petrusu je krajnje alopietičan, a kad bi postao autopoietičan pokrenuli bismo stvaralaštvo i u drugih u RH. MZT i Svibor su za sada jedine državne institucije koje prepoznaju te procese." (Izvor)

Nažalost, rad nije dostupan, tek sažetak. Ostaje mi čekati da dnevno.hr objavi iscrpni članak o "međuplanetarnoj letilici", i da Lauc, Hromin Sturm i ekipa objave da će pokrenuti međuplanetarni promet. Podršku nekih fizičara već imaju:

Mr. Hromin Sturm na koncu ističe da pokret 'Zajedno' odnedavno podupiru i mnogi intelektualci te pojedini sveučilišni profesori, među kojima i dr. Davor Pavuna, koji je i javno, u nedavno intervjuu za Radio Pula, na sva usta hvalio aktivnosti pokreta Zajedno (većina ostalih članova ustrajava na anonimnosti zbog opasnosti od progona članova tog pokreta otpora ekonomskim elitama). (Izvor)

Ili još bolje — da se netko iz ekipe pojavi u emisiji Na rubu znanosti. Ili možda svi.

Za početak, siguran kandidat je još jedan rad iz projekta prof. Lauca, "Slikovnica za odrasle" (autor: Geza Zake), koja ukratko:

"pokazuje i govori o komplementarnoj četveropolnoj polarnosti koju su poznavali rani narodi i civilizacije, a sada ponovno otkriva suvremena znanost. Naglašava se neminovnost mijenjanja samih sebe, a zatim i niza vjerovanja i istina, koje se smatraju "istinama" samo zato što znanost tako nalaže a zapravo su velike zablude. CD je vizualna kompilacija niza slika iz tog područja."

Skinite s interneta i uživajte! Legalno je, to ste već platili kroz porez, to je dio znanstvenog projekta...

Izuzetno bogati vodom

Vrlo se često čuje da je Hrvatska "bogata" prirodnim bogatstvima, naročito bogata vodom. A to bogatstvo je, navodno, ogromno ili čak neprocjenjivo. Tipične su ovakve izjave:

Hrvatska nafta je vodno bogatstvo, treće u Europi po količini, a prvo po kvaliteti. Još malo i Hrvatska će biti bogatija od Saudijske Arabije. Voda i to ona prirodna bit će daleko skuplja od nafte.

Izvor: Dragovoljac.com

Nažalost, riječ je tek o mitu, o neshvaćanju podataka i odabiru onih koji nam odgovaraju.

Mjerodavan i vrlo detaljan izvještaj o zalihama vode je 2003. sastavio FAO, organizacija UN za hranu i poljoprivredu, pod nazivom REVIEW OF WORLD WATER RESOURCES BY COUNTRY (Pregled svjetskih vodnih resursa po državama), i može se naći na internetu na sljedećim lokacijama:

Taj izvještaj na 127 stranica (u PDF formatu) sadrži podatke o obnovljivim zalihama vode po kontinentima i za sve države u svijetu. Na kraju izvještaja je tablica s detaljnim podacima za svaku državu, a možemo usporediti jedan broj — TRWR (total renewable water reserves = ukupne obnovljive vodne zalihe) po stanovniku za neke europske države:

Podaci su u kubičnim kilometrima po milijunu stanovniku po godini. Jedan kubični kilometar je 10¹² litara, dakle tisuću milijardi litara, ili milijun milijuna litara. Preračunato, milijun litara po stanovniku.

Hrvatska je, čini se, stvarno šampion, svaki stanovnik Hrvatske ima godišnje preko 22 milijuna litara vode! Ako je litra vode jedna kuna, to je 22 milijuna kuna, dakle 5 milijuna dolara po stanovniku... jesu li onda ovakve izjave ipak opravdane:

Lay: Voda u Hrvatskoj mora ostati javno dobro - Naši su vodni resursi ogromni. Jedna od procjena govori o nacionalnom blagu od 4,5 milijuna dolara po stanovniku! Voda mora ostati javno dobro jer ne smije biti skupa i mora ostati dostupna svim članovima društva bez obzira na imućnost. A privatizacija obavezno poskupljuje vodu. Često jako puno. A ako se vlast legitimira organizacijom opstanka stanovništva, onda geslo opstanka glasi - voda svima! Gladni i žedni kad-tad će na revolucionaran način srušiti ma koju vlast. Zato voda mora ostati javno dobro, upravljano od države i elita koje su u načinu upravljanja orijentirane ne izdajnički, nego domoljubno i rodoljubno, kaže prof. Lay.

Dakle, Hrvatska je u tom smislu svjetska prva liga! Usto, u UNESCO-ovom "Prvom svjetskom izvješću o zalihama vode" iz 2006. godine, svrstana je na 5. mjesto u Europi i 42. u svijetu. To Hrvatskoj daje na značaju u budućnosti, kada se situacija s vodom neminovno bude pogoršavala.

Izvor: Glas Slavonije

Je li baš tako? Kakva je to voda? Je li to pitka voda iz slavine?

Nažalost, nije. Čini se da nitko nije detaljno čitao izvještaj FAO. Ova količina je jednostavno ukupna količina slatke vode, uključujući izvore, podzemnu vodu, ali i rijeke i jezera!

Štoviše, ovo uključuje i "vanjske" izvore, dakle vodu koja rijekama dolazi iz inozemstva. Pogledajmo kako izgledaju ukupne zalihe vode u apsolutnom iznosu (dakle: ne po stanovniku) podijeljene na "unutrašnje" i "vanjske":

Sad vidimo da "unutrašnje" zalihe Hrvatske uopće nisu ništa posebno, kao ni ukupne. U čemu je tajna "vanjskih" zaliha? Pa, to su jednostavno rijeke koje ulaze u Hrvatsku, ili prolaze granicom — Sava, Drava i Dunav. To su relativno velike rijeke, a Hrvatska jednostavno ima pravo na dio količine vode koja godišnje protiče tim rijekama.

Hrvatske zalihe izgledaju velike isključivo ako se gledaju ukupno vanjske (dakle: rijeke koje izviru negdje drugdje) i unutarnje i usporede s relativno malim brojem stanovnika.

Ali teško je reći da je to "hrvatska" voda. Kad npr. Branka Šeparović u pjesničko-umjetničkoj emisiji o vodama govori kako je Hrvatska izuzetno bogata vodom, obično se prikazuju Plitvice. Ali to "bogatstvo" nisu Plitvice, trebalo bi prikazati Dunav ili Dravu.

No, kako se to bogatstvo može iskoristiti? Hoćemo li puniti dunavsku vodu u boce i prodavati Emiratima za naftu u omjeru 1:1? Bojim se da nećemo. Bilo bi lijepo da možemo, ali to mogu raditi i Mađari, Srbi, Rumunji... svi koji imaju pristup Dunavu. To su europske, a ne samo hrvatske rijeke.

Izvještaj FAO je jednostavno procjena gornje količine slatke vode koju može koristiti neka zemlja, prvenstveno za navodnjavanje i uzgoj hrane. To nije procjena količine pitke vode, to nije procjena čistih planinskih potoka.

A postoje i drugi, konkretni problemi.

Kad su roditelji moje žene htjeli uvesti vodovod (inače imaju bunar), rečeno im je da to stoji 10 tisuća kuna! Čekajte malo! Nije li voda "dostupna svim članovima društva bez obzira na imućnost"?

Čini se da ni pitka voda nije "jeftino dostupna" svim građanima, iako su Hrvatske vode "javne".

Još jedan primjer: kad sam preuredio stan, promijenio sve instalacije, ugradio vlastito brojilo vode, zagrebačka Vodoopskrba i odvodnja mi je ljubazno rekla da oni posebne vodomjere ne priznaju — osim ako ne ugradim poseban dovod vode od njihovog šahta sve do svog stana (na trećem katu!). Tako plaćam vodu neovisno štedio ne štedio, trošio ne trošio.

No zašto nitko ne govori o tim problemima, nego o nestvarnom "bogatstvu"?

Ovakvi mitovi — po mom skromnom mišljenju — odražavaju predindustrijski, tradicionalni način razmišljanja mnogih Hrvata, te pospremanje pravih, životnih problema pod tepih. Tradicionalno, imaš zemlju i ono što ona proizvodi. Zemlja može proizvoditi koliko može, i od toga se ne može zapravo obogatiti: ako kopaš deset puta jače nećeš dobiti deset puta više žita: zemlja ima svoje ograničenje.

Tradicionalno, jedini način da se obogatiš je da nešto ukradeš ili nekog prevariš (to rade tajkuni, kapitalisti...), ili da nađeš zakopani ćup sa zlatom. A taj bi ćup mogla biti voda...

Zaboravimo "ćupove sa zlatom". Zaboravimo tradicionalna razmišljanja (drugi su se ostavili toga još u 19. stoljeću, nakon industrijske revolucije). Živimo u 21. stoljeću, naviknimo se na to.

Neki ljudi nikako ne mogu prežaliti što mi nemamo nešto osobito vrijedno. Tada bi od toga mogli dobro živjeti bez nekog prevelikog rada, a istodobno bi objasnilo i "pretenzije prema Hrvatskoj".

Kao ni Japan, ni Hrvatska nažalost nema neke izuzetne resurse, osim morske obale, koja ima svoja ograničenja. Kao i Japancima, ne ostaje nam ništa drugo nego raditi, prionuti na posao.

Nadam se da će ovo prekinuti sve besmislice o hrvatskom "izuzetnom vodnom bogatstvu" i paranoju o Hrvatskim vodama. Možda jednom i priključak vodovoda postane dostupan cijenom umirovljeničkom paru na selu, da dobiju dio tog "bogatstva"...